Iskusite čaroliju Rumunjske, zemlje povijesti, dvoraca i Drakule

Rezervirajte Vaše putovanje u Rumunjsku s Azur Toursom i doživite poseban ugođaj jedine romanske države Balkana. Očekuje vas prijestolnica Bukurešt, pokrajina Transilvanija – svjetski poznata iz priča o Drakuli, brojni povijesni spomenici, dvorci i drugi dragulji sakralne i svjetovne arhitekture, prekrasni barokni gradovi i gradići, izvrsno rumunjsko kulinarstvo i ugodna gostoljubivost stanovnika. Rumunjska, Bukurešt i Transilvanija vas s očekuju s veseljem.

First minute

Uskoro garantirano

First minute popust

Putovanje Bukurešt i Transilvanija, 6 dana avionom

6 dana / 5 noćenja

Avion

06.10.

Već od

po osobi

€ 895

€ 860

Putovanje u Rumunjsku – Bukurešt i Transilvanija

Azur Tours Vam s ponosom nudi nezaboravno putovanje u Rumunjsku. Istražite zanimljivu povijest i jedinstvene doživljaje atraktivne Rumunjske – očekuju Vas mistični dvorci i crkve ovijeni srednjevjekovnim legendama, velegradski “štih" Bukurešta, prelijepi obnovljeni starinski gradovi, izvanredna gostoljubivost i gastronomija, te naravno – Drakula.

Zašto putovanje u Rumunjsku s Azur Toursom?

• Iskustvo i pouzdanost: dugo smo prisutni na turističkom tržištu i nudimo pažljivo osmišljene programe putovanja u Rumunjsku
• Visoka kvaliteta: surađujemo s pouzdanim partnerima u Rumunjskoj i garantiramo vrhunsku uslugu tijekom cijelog putovanja
• Raznolikost: nudimo širok izbor programa putovanja, od klasičnih tura po najpoznatijim znamenitostima do avanturističkih putovanja i tematskih tura
• Prilagodba: Vaše želje su nam prioritet, stoga Vam nudimo i mogućnost prilagodbe programa Vašim individualnim potrebama i interesima

Predstavljamo Vam neka neka od odredišta koja ćete posjetiti
tijekom putovanja u Rumunjsku s Azur Toursom:

Bukurešt

Bukurešt je prijestolnica i najveći grad Rumunjske, s otprilike 1,7 milijun stanovnika u samom gradu, a 2,3 milijuna u širem gradskom području: time je to četvrti najveći grad Istočne Europe, i najveći grad istoka EU. Prvi put spomenut u 16. stoljeću, grad tijekom povijesti prolazi dva razdoblja ekspanzije. Najprije u 19. stoljeću, nakon proglašenja nezavisnosti od Otomanskog Carstva, kad dobiva monumentalnu arhitekturu koja mu daje nadimak “Pariz istoka" – Rumunji su se kao romanski narod tijekom nacionalnog preporoda tu prvenstveno inspirirali Francuzima. Drugo razdoblje rasta je bilo u doba Ceausescuove diktature, i tu se većinom radilo o prinudnoj urbanizaciji, gdje su sve stambene zgrade izuzev onih rezerviranih za Ceausescua i vrh režima bile tako loše kvalitete da su se isticale nakaradnošću čak i u okvirima Varšavskog pakta. Mnoge povijesne zgrade su pak bile ostale prepuštene propadanju, tako da je i dva desetljeća nakon pada Ceausescua, unatoč stalnoj obnovi, grad još uvijek obilovao povijesnim zgradama od kojih su stajali tek zidovi, a iznutra ih bilo preraslo drveće, čak i u najužem gradskom centru. Marljivim trudom stanovništva kroz desetljeća i razvojem turizma grad se obnavlja i sve brže razvija, u najnovije doba ponovno dostigavši razinu da ge se može nazvati “Parizom istoka," ili barem “Parizom Balkana."

Najveća zgrada Bukurešta i jedna od najvećih u svijetu je gorostasna zgradurina državnog Parlamenta, remek-nedjelo komunističkog diktatora Nicolae Ceasusescua. Ovaj sin postolara je bio toliki megaloman da je praktički sve resurse države “ulupao" u jednu od najapsurdnijih, najbesmislenijih, i najvećih (365 000 kvadratnih metara!) zgrada ikad sagrađenih. Tu su potrošene puste milijarde, sravnjene su cijele tradicionalne četvrti, poginule su tisuće radnika, a sve je to rezultiralo tek zgradom s kojom nitko ne zna što bi zapravo napravio – tri četvrtine i danas zjape prazne, a zgradu bi bilo preskupo srušiti ili pak prenamijeniti. Stoga je i dalje tu, kao nijemi svjedok najnesretnijeg doba novije rumunjske povijesti. Drugi nedovršeni spomenik Ceausescuove vladavine i megalomanije je Dambovita Center, poznat i kao “Casa Radio": zamišljena kao muzej Komunističke partije Rumunjske, zgrada postaje žrtvom pretvorbe, sa stalnim planovima za transformaciju u hotele i shopping-centre, ali i serijskim bankrotima tvrtki koje su u ovo ulagale. Nadajmo se da će u skoroj budućnosti transformacija barem ovog dijela Ceausescuove baštine konačno uspjeti. Od monumentalnih zgrada iz ovog nesretnog razdoblja rumunjske povijesti, jedino Palača slobode tiska, smještena na sjeveru grada, je pronašla svoju nišu kao centar bukureštanskog i rumunjskog novinarstva. Izgrađena u modificiranom socrealističkom stilu poznatom i kao “Staljinova rođendanska torta", danas je jedina zgrada u Bukureštu na kojoj su ostavljene petokrake zvijezde, srpovi i čekići da podsjećaju na doba Ceausescuove diktature. Arcul de Triumf, slavoluk napravljen po uzoru na istoimeni slavoluk u Parizu, je svoja prva destljeća nakon nezavisnosti proveo načinjen od – drveta. Sadašnji izgled s neoklasicističkim dizajnom sličnijim pariškom originalu dobiva 1936., u doba fašističke diktature.

Trg pobjede s istoimenom palačom (Palatul Victoria) je zgrada započeta u doba fašističke, a dovršena u doba rane komunističke diktature: izgrađena u kvazimussolinijevskom stilu pojednostavljenog klasicizma, od doba rušenja Ceausescua do danas u palači je smještena rumunjska vlada. Calea Victoriei je glavna gradska avenija, s mnogim atrakcijama; između dva svjetska rata je smatrana najljepšim dijelom Bukurešta i stalnom izložbom onoga čemu cijeli grad stremi u smislu reprezentativne arhitekture i profinjene atmosfere. U najnovije doba polako ali sigurno ponovno poprima svoj stari sjaj. Stara kraljevska palača Cotroceni je nakon proglašenja nezavisnosti sve do sovjetske pobjede u 2. svjetskom ratu i proglašenja komunističke republike bila rezidencija rumunjskih kraljeva (zapravo “uvezenih" vladara iz njemačke kuće Hohenzollern); danas je tu ured rumunjskog predsjednika, a u starom krilu zgrade Nacionalni muzej povijesti umjetnosti, koji je ujedno i muzej kraljevske palače. Tik do muzeja je Sala Palatului, koncertna dvorana i gradski kongresni centar: još jedna zgrada iz komunističkog razdoblja, iako je ova sagrađena prije Ceausescuovog dolaska na vlast, pa barem ne nosi pečat njegove redikulozne megalomanije. Tu je zatim Sveučilišna palača, kao i palača Cantacuzino, izgrađena početkom 20. stoljeća u osebujnom neo-rokoko stilu: kao najzaigranija građevina Bukurešta, toliko je prpošna da bi jednako kao u Bukureštu mogla stajati i u, recimo, Barceloni. Crkva Kretzulescu je pak fascinantan primjer autohtone sakralne rumunjske arhitekture s prijelaza iz 16. u 17. stoljeće: arhitektonski stil nosi potpuno rumunjsko ime “Brancovenesc", a najbolje ga se može opisati kao “vlašku renesansu", s nadasve neobičnom kombinacijom bizantskih, renesansnih, te otomanskih utjecaja. Smješten blizu kraljevske palače, Trg revolucije (Piata Revolutiei – “trg" se na rumunjskom otprilike kaže – pijaca) je ime dobio nakon rušenja Ceausescua 1989. godine: upravo je ovdje, s balkona tadašnje zgrade Centralnog komiteta KP Rumunjske, 21. prosinca 1989. Ceausescu držao govor tijekom kojeg se masa prisilno dovedene publike na trgu konačno otela kontroli, te započela rumunjsku revoluciju. Ceausescu i supruga su pobjegli helikopterom, te su ubrzo nakon toga uhapšeni, izvedeni pred prijeki sud, te promptno strijeljani od strane istog represivnog aparata kojime su desetljećima sami tlačili narod. Zgrada danas, znakovito, služi kao središte rumunjskog MUP-a. Na trgu se nalazi apstraktni “Spomenik preporoda" podignut u čast žrtvama revolucije: mramorni obelisk s metalnom “krunom" blizu vrha. Za nas je pak posebno zanimljiv kip kralja Karola I na konju: radi se zapravo o novovjekom plagijatu originalnog kipa uništenog u doba komunizma, a kojeg je dizajnirao naš Ivan Meštrović. Luksuzni hotel Athenee Palace je pak u godinama pred 2. svjestki rat kao i za vrijeme hladnog rata bio među glavnim europskim centrima špijunaže. Ateneul Roman je zaista lijepa koncertna dvorana iz 1888., s neoklasicističkim pročeljem u stilu grčkog hrama, ali i s vrlo zanimljivom kupolom čija vanjska ukrašenost nadilazi estetiku neoklasicizma, obogaćujući ju eklektičnim romantičarskim duhom. Zgrada je na neki način svjetovni hram rumunjskog narodnog preporoda u 19. stoljeću. Freske u unutrašnjosti pak prikazuju tijek rumunjske povijesti od cara Trajana i rimskog osvajaja drevne Dacije sve do 1918. godine.

Stari dio grada je idealan za razglede pješke, s posebnom atmosferom obnovljene prošlosti, te brojnim dodatnim gradskim atrakcijama. Curtea Veche, stari vojvodski dvor iz petnaestog stoljeća, dao je sagraditi Vlad Tepeš zvani Drakula osobno: pred zgradom se kočoperi njegova bista s impresivnim brčinama. Odmah pokraj je pravoslavna crkva sv. Ante Pustinjaka, najstarija crkva Bukurešta: uz brojne modifikacije, danas ima elemente neogotike, kao trag austrijskog arhitekta koji joj je u 19. stoljeću projektirao današnji izgled. Zgrada stare pošte izgrađena u historicističkom stilu je danas mjesto Nacionalnog muzeja rumunjske povijesti; ulica Lipscani daje puni dojam Bukurešta iz doba prije 2. svjetskog rata, a Staru palaču Narodne banke Rumunjske, u kojoj je danas bankovni muzej, stanovnici smatraju možda najljepšom zgradom eklektičnog Bukurešta iz prve polovice 20. stoljeća.  

Crkvica Stavropoleos je najljepša crkva Bukurešta: izgrađena 1724., ona je jedini očuvani dio manastira za opatice koji se nekad ovdje nalazio. Prelijepi kompleksni lukovi na pročelju od vertikalno “zavinutih" stupova, nevjerojatne šare i arabeske s portretima svetaca na vanjskoj fasadi, te jednako lijepa oslikana i izrezbarena unutrašnjost s fascinantnim ikonostasom – ova crkvica, ili na rumunjskom “bistrica" je pravi mali, ali zato savršeni dragulj vlaške sakralne arhitekture, s dojmom koji se jedino može opisati kao jednostavno čaroban. Pasajul Macca-Vilacrosse je krasna natkrivena arkada iz 1891. godine sa žutim staklenim krovovima: danas su tu smješteni većinom barovi i restorani. Obnovljeni Bukurešt će danas sigurno duboko impresionirati svakog posjetitelja.

Transilvanija

Ime ove, najzapadnije rumunjske pokrajine znači na latinskom “mjesto onkraj šuma."

Transilvanija je, iako većinom naseljena Mađarima, nakon 1. svjetskog rata pripala Rumunjskoj. Iz istog razloga je aktivno zanemarivana, najprije tijekom fašističke vlasti između dva svjetska rata, a potom tijekom monstruozne Ceausescuove komunističke diktature. Mađare iz Transilvanije se inače naziva “Szekely" – otud je ime dobio sekelj-gulaš, a među njima je pak veliki broj pomađarenih Židova, čime je na najneočekivanijem mjestu barem u fragmentima tragediju povijesti 20. stoljeća preživjela i lokalna židovska kultura. S obzirom na veliki postotak mađarski govorećeg stanovništva, pokrajina je tijekom komunističke diktature bila aktivno zanemarivana, te je bila centar otpora protiv totalitarnog sustava: baš iz Transilvanije su 1989. krenuli nemiri koji su doveli do pada Ceausescua u jedinoj nasilnoj revoluciji tijekom propasti komunizma u Istočnom bloku (a priča se i da je to omogućio pokojni Gorbačov, zgađen zvjerstvima rumunjskog diktatora – u kojem slučaju je posljednja sovjetska tajna intervencija bila u svrhu uspostave demokracije, što je pozitivna povijesna ironija.)

Nakon političkih promjena i konačnog otvaranja Rumunjske, u Transilvaniju počinju stizati i prvi posjetitelji. Lokalno stanovništvo je ostajalo potpuno zbunjeno, jer su svi tražili grofa Drakulu, a stanovništvo (koje je desetljećima živjelo u izolaciji od svijeta) nisu imali pojma tko je to uopće: znali su za povijesnog vladara vojvodu Vlada Tepeša zvanog Drakul ili Drakula, ali taj niti je bio grof, niti vampir. Za ovu konfuziju je pak odgovoran irski pisac iz 19. stoljeća po imenu Bram Stoker, koji je odlučio napisati roman o vampiru, i smjestiti ga na tada Zapadu potpuno misteriozan europski istok. Navodno da je najprije radnju smjestio u Štajersku, a da je glavni lik trebao biti grof po imenu Vampyr – sve dok mu netko nije objasnio da, kao etablirani dio tadašnje Austrougarske, Štajerska nije nimalo egzotična. Nije zabilježeno otkud mu pak termin “vampir", koji jest poznat u balkanskom folkloru, ali je lako moguće u štajerskom kontekstu izveden od slovenske riječi “vampi", koja znači – fileki. Zamislite samo – slovenski vampir od fileka iz Štajerske – tko god je tu odgovorio Stokera, spasio je buduće remek-djelo književnosti, pred kojim bi se inače u našim krajevima čitatelji mogli tek valjati od smijeha. Stoker je potom radnju premjestio u puno egzotičniju i nepoznatiju Transilvaniju, a ime mu dao po nadimku (koji inače na rumunjskom znači “zmaj") povijesnog vladara Vlada Tepeša, koji je pak bio gori od svakog zamislivog vampira – “Tepeš" znači “onaj koji nabija na kolac", a Vlad Tepeš Dracul je na ovaj posebno jeziv način dao pobiti više od pedeset tisuća ljudi. Stvar je dodatno zakompliciralo to što je u Rumunjskoj, svoj monstruoznosti unatoč, Vlad Tepeš doživljavan pozitvno, kao lokalni vladar koji se opirao stranim ujecajima.

Turisti su pak tražili čuvenog izmišljenog vampira. Rumunji su najprije probali ponuditi im povijesnog vladara: to turiste pak nije odviše zanimalo. Onda su pokušali raditi ture posvećene autentičnim lokalnim stravičnim pričama – ovo je pak za turiste bilo previše, i u roku od par dana bi od straha bili spremni pobjeći s ture. Na kraju je ipak pronađena “zlatna sredina", te se posjetiteljima nude i izmišljeni grof i stvarni vladar, kao i brojne dugo zanemarivane povijesne atrakcije Transilvanije i Rumunjske u cjelini – priroda, dvorci, starinski barokni gradovi, gostoljubivi stanovnici, autentična rumunjska seoska gastronomija (s obzirom da je većina privatnih poljoprivrednih parcela u Rumunjskoj premale površine za EU poticaje, sve se još radi ručno “na starinski način" – kao rezultat sirevi, suhomesnati proizvodi i sve drugo što prizvode seljaci je najukusnije i najkvalitetnije što se uopće može naći unutar EU.) Transilvanija se tako u najnovije doba razvija najbrže i najbolje od svih rumunjskih regija, a turiste mami imenom za koje su čuli svi na svijetu, te mnogobrojnim neočekivanim atrakcijama koje upotpunjuju jedinstveni doživljaj ove regije.

Gradovi i dvorci Transilvanije

Sibiu

Sibiu je stoljećima smatran glavnim gradom Transilvanije: danas je to izvanredno očuvani utvrđeni srednjovjekovni grad. Nadimak mu je “grad očiju": simbol grada su krovovi od crijepa s malim otvrima koji doista izgledaju kao poluotvorene “oči" koje otud promatraju okolicu. Zanimljvo je da su grad osnovali doseljeni Nijemci, koje je ovamo pozvao ugarsko-hrvatski kralj Gejza II tijekom druge polovice 12. stoljeća: Nijemci i Židovi su ga nazivali Hermannstadt, Mađari Nagyszeben, a na hrvatskom se zove Sibinj. Veliki trg potječe iz 1366. godine: tu su se u srednjem vijeku održavale tržnice, sajmovi i javna pogubljenja. Barokna Palača Brukenthal je prije dvjestotinjak godina izgrađena kao rezidencija habsburškog namjesnika: danas je u njoj vrhunski umjetnički muzej s djelima najpoznatijih svjetskih majstora iz razdoblja renesanse, baroka i rokokoa. “Casa Albastra" ili Plava kuća" je zgrada iz 15. stoljeća, kasnije dorađena u 17. stoljeću u stilu kasnog baroka: danas su tu neki od dijelova Muzeja Brukenthal. “Most laži" je zapravo igra riječi: na njemačkom se skoro jednako kaže “ležeći most" i “lažući most". Izgrađen 1859. u neogotičkom stilu, ovo je najstariji željezni most u Rumunjskoj; prema legendi, srušit će se ako netko sjedeći na njemu izgovori laž. Poznavajući ljudsku prirodu, da je to doista tako, zacijelo ga već odavno ne bi ni bilo. Piata Mica ili Mali trg je zapravo prilično velik, i u pravom srednjrevjekovnom stilu je potpuno geometrijski nepravilan; okružen je kućama trgovaca iz 14.-16. stoljeća, s natkrivenim trijemovima i čuvenim “očima" ukomponiranima u krovove. Tu je i Gradski toranj, jedna od 39 obrambenih kula iz srednjovjekovnih dvostrukih zidina, na kojeg se može popeti za razgled Sibiu-a iz ptičje perspektive. Glavna pješačka šetnica grada je ulica Nicolae Balcescu, izgrađena nakon požara u 17. stoljeću, s tipično habsburškim zgradama čije se dveri otvaraju u unutarnja dvorišta. Sveukupno, grad je danas jedno od najatraktivnijih turističkih središta Transilvanije i Rumunjske u cjelini, sa svojom jedinstvenom kompozicijom arhitekture, povijesti, kulture, te kulinarstva, vinarstva i pivarstva.

Alba Iulia

Ovaj grad je kao antički Apulum bio glavni grad pokrajine Dacije u doba Rimskog carstva. Smješten na strateškoj lokaciji još iz rimskog doba, to je oduvijek grad-tvrđava. U to doba je to bio jedan od najvećih rimskih utvrđenih gradova uopće, sa zidinama koje su obuhvaćale više od 35 hektara površine. U 10. i 11. stoljeću je bio naseljen većinom  Slavenima, koji su ga zvali “Balgrad" – znači, eto tu, usred Transilvanije postoji još jedan Biograd, ili Beograd, već ovisno o idiomu. Danas je pak njegova glavna atrakcija golema tvrđava zvjezdolikog oblika, sagrađena u 18. stoljeću: toliko je golema da se unutar nje danas nalaze, redom: Dvorana ujedinjenja Rumunjske i paviljon “Babilon" (u kojima je danas smješten povijesno-arheološki Nacionalni muzej ujedinjenja), Palača vojvoda, pravoslavna i katolička katedrala (potonja u zanimljivom romaničkom stilu), Biskupova palača, palača Apor, te gradsko Sveučilište.

Hunedoara

Dobro došli u jedan od najvećih, najljepših i najimpresivnijih utvrđenih dvoraca na svijetu! Sigurno ste ga već vidjeli negdje u nekom od brojnih filmova i TV-serija koje su ovdje snimane, iako Vam se tad vjerojatno činilo da je dvorac zapravo CGI efekt – nije: dvorac je doista toliko impresivan. Sagrađen je u gotičko-renesansnom stilu tijekom 15. stoljeća; danas se naziva i dvorac Korvin po ugarsko-hrvatskom kralju Matiji Korvinu, koji je u to doba vladao i ovom regijom. Neposredno ga je dao izgraditi kraljev namjesnik Hunyadi Janos (u našoj regiji poznat i kao Sibinjanin Janko), a kao posebna povijesna poslastica – znajte da je tu godinama držao zatočenog Vlada Tepeša zvanog “Drakula" osobno! Zanimljivosti time ne prestaju: najviša kula i posljednje utočište za branitelje se zove “Nebojša" – to nije prijevod s rumunjskog: zove se doslovno tako. Za duboki zdenac u dvorcu predaja kaže da su ga godinama kopali turski zarobljenici, kojima je obećana sloboda kad ga završe: međutim, obećanje je bilo lažno, a zarobljenici su na dnu zdenca urezali riječi kojima proklinju i dvorac i sve njegove gospodare. Posjet ovom dvorcu je doista jedno od najposebnijih iskustava na svijetu, i riječi jednostavno nisu dovoljne da ga obuhvate: prošećite se, doživite ga, i vratite se u legende i atmosferu Srednjeg vijeka, bitaka, opsada, kraljeva, vojvoda, zvjerstava i junaštva – jednostavno neponovljivo!

Sighisoara

Poput Sibiu-a, i ovaj grad je tijekom 12. stoljeća naseljen njemačkim doseljenicima, te je danas primjer očuvanog manjeg gradića iz srednjovjekovnog doba. Tu su srednjovjekovne zgrade i krivudave uličice,  u kojima je posban “gušt" šetati se; nad gradom se kao najviša kula nadvija Turnul cu Ceas, toranj sa satom i lutkarskim mehanizmom. Doista nevjerojatne ljepote, još je ljepši od onog puno poznatijeg praškog. Turnul Cizmarilor, iliti Čizmarski toranj, izgleda kao da je doslovno ispao iz neke priče braće Grimm, ili pak srednjovjekovne legende. Ali glavna atrakcija ovog grada za današnje posjetitelje jest to da se radi o rodnom mjestu Vlada Tepeša zvanog Drakula: u jednoj od gradskih kuća je prema predaji ovdje rođen 1431. godine. Kuća nije velika, s malim prigodnim muzejem oružja i restoranom posvećenim povijesnom Drakuli.

Bran

Dvorac Bran, smješten u okolici grada Brasova, još jednog lijepog kvazinjemačkog srednjovjekovnog grada Transilvanije, danas se posjetiteljima predstavlja kao “Drakulin dvorac." S jedne strane, to je tek priča za turiste, barem što se tiče povijesnog Drakule, to jest Vlada Tepeša: s ovim dvorcem ga ne povezuju čak niti legende. Ne izgleda ni onako kako je Drakulin dvorac opisao Bram Stoker. Međutim, dvorac, sa svojim smještajem navrh klisure, zidinama i brojnim tornjevima i tornjićima oku zanimljivih oblika, savršeno odgovara turističkoj predodžbi o tome kako bi “Drakulin dvorac" trebao izgledati. A povijest mu je doista zanimljiva: najprije se tu nalazila drvena utvrda Teutonskog viteškog reda po imenu Dietrichstein, koju su tijekom svoje provale u Europu sredinom 13. stoljeća uništili Batu-kanovi Mongoli. U drugoj polovici 14. stoljeća, pod najmoćnijim ugarsko-hrvatskim kraljem svih vremena Ludovikom ili Ljudevitom Prvim, koji je uz Mađarsku i Hrvatsku vladao i Poljskom, njemački stanovnici ponovno izgrađuju dvorac, ovaj put u kamenu. Korišten je tijekom ratova s Osmanlijama, da bi poslije pripadao cijelom nizu plemića; rumunjskom aneksijom Transilvanije 1920. godine postaje rezidencija rumunjskih kraljeva, a nakon komunističkog razdoblja postaje poznat kao “Drakulin dvorac." Ali – s obzirom da je književni Drakula tako i tako izmišljeni lik, nekako je zapravo i prikladno da ga turistima predstavlja dvorac čija je veza s povijesnim Drakulom jednako izmišljena; dvorac je u svakom slučaju više nego dovoljno lijep i impresivan da bi se književni Drakula u njemu osjećao baš kao kod kuće.

Zašto posjetiti Rumunjsku i Transilvaniju?

1. Povijesni spomenici i arhitektura: dragulji starinske sakralne i svjetovne arhitekture iz doba prije rumunjske državnosti, impresivna i katkad pomalo razmetljiva arhitektura iz doba nezavisnosti pa do 2. svjetskog rata, tragovi Ceausescuove komunističke diktature, fascinantni starinski gradovi i gradići, dvorci Hunedoara i Bran, povijesni vladar Drakula i istoimeni najpoznatiji vampir svjetske književnosti.

2. Raznolikost ponude: moderne i starinske građevine, čarobne crkvice i dvorci koji oduzimaju dah, preplitanje povijesti i legendi, šume i planine, spomenici i muzeji, izvrsna hrana i piće – sve je tu na razini koja će razveseliti i one najizbirljivije.

3. Kuhinja: spremite se za izvanrednu kuhinju bogatu mesom, palentom, kiselim kupusom, fenomenalnim sirevima i suhomesnatim proizvodima, a uz to idu rumunjska vina i izvrsno pivo: sve nama poznate namirnice, ali ovdje ukomponirane u posebnom rumunjskom “ključu" – pravi kulinarski raj, pogotovo za one koji vole finu tradicionalnu “seljačku" hranu, opuštajuće slobodnu od ikakve hipermoderne izvještačene kulinarske pretencioznosti: autentičnost prije svega!

4. Gostoljubivost: rumunjski narod će Vas primiti s veseljem koje nikad nećete zaboraviti!