AzurTours > Novosti > Maroko – kraljevski gradovi

Maroko – kraljevski gradovi

Afrika

Svjetske destinacije

Maroko – zemlja Maura gdje se miješaju tri velike kulture, arapska i berberska kultura sjeverne Afrike se tu prepliće s europskom kulturom Iberskog poluotoka, uz kolonijalne tragove Španjolske i Francuske

Maroko je ime koje u nama odmah budi ideju egzotike i atmosfere iz 1001 noći.

Onoliko koliko su preci današnjih Europejaca drhtali od straha pri samom spominjanju Maura i maurskih gusara, danas turisti zato drhte od veselog iščekivanja prije nego što će zaroniti u čarobnu egzotiku gostoljubivog Maroka današnjice.

Maroko je većinom arapska zemlja, ali arapska kultura se tu stopila s posebnom i drugačijom kulturom Berbera, prastanovništva Sjeverne Afrike. A kako je Iberski poluotok udaljen tek kratko putovanje morem, tako su stoljećima utjecaji tekli u oba smjera.

Koliko nam god bio egzotičan, Maroko je u svoju melodiju ukomponirao i europske utjecaje, povezavši ih s arapskim i berberskim u jedinstveni miks.

O utjecaju Europe nam tu tako pričaju minareti. Različiti su od nama poznatih bosanskih minareta turske arhitekture, kao i od arapskih.

Marokanci su naime skloni graditi ih kao četvrtaste kule, i kad im površina ne bi bila prekrivena islamskim apstraktnim šarama, njihov osnovni oblik bi prije podsjećao na onaj crkvenog tornja nego na minarete kako ih gradi većina muslimanskog svijeta.

Casablanca – na španjolskom „bijela kuća“ – je grad za kojeg je kroz prizmu sedme filmske umjetnosti čuo svatko. Istoimeni romantični filmski klasik s Humphrey Bogartom i Ingrid Bergman je odavno ušao u legendu kao jedan od najpoznatijih hollywoodskih klasika svih vremena.

Na našoj hrvatskoj obali, „Casablanca“ je tako i dan-danas jedno od najpopularnijih imena za barove.

A tu je zato originalni grad koji je cijelu tu legendu inspirirao.

Posebno tu preporučamo džamiju s najvišim minaretom svijeta – 210 metara visine, naravno četvrtastog oblika.

Rabat je danas prijestolnica Maroka. Na obali Atlantskog oceana, pun zelenila i razigranih apstraktnih šara osebujne sjevernoafričke islamske kulture, Rabat slovi za najugodniji velegrad cijele države.

Mauzolej oca marokanske nezavisnosti, kralja Muhameda V, kombinira bogatu tradiciju marokanskog graditeljstva s daškom jugoistočne Azije – arhitekt mu je naime bio Vijetnamac Vo Toan.

Kao posebna poslastica, tu je stari grad – Kasba Oudaia, riznica drevne arhitekture građena u 12. stoljeću.

Naravno, ako išta tu kupujete od suvenira – a sigurno hoćete – obavezno od prodavača tražite, a što drugo nego – rabat!

Meknes nam nudi najimpresivniju arhitekturu Maroka.

Ovaj „arhitektov san iz 1001 noći“ je većinom izgradio čuveni vladar Moulay Idris, suvremenik francuskog „kralja Sunca“ Louisa XIV, koji je želio sagraditi „vlastiti Versailles“ da konkurira onom Louisovom, ali da pritom bude i prepoznatljivo marokanski.

Tržnica grada je tu najbolja ilustracija stapanja kulturnih utjecaja – s jedne strane, vreva je prava arapska; s druge, ulice tu nisu krivudave nego posložene u pravilni okomiti raster, onako kako bi ih izgradili Europljani modernog doba, ili drevni Rimljani.

Iz francuskog kolonijalnog doba tu je i francuski „novi grad“, tako da se lako sami igrate uspoređujući ga s tvorevinom Moulay Idrisa.

Fez je najarapskiji od svih gradova Maroka. Kompaktan grad s impresivnim bedemima, koji omeđuju pravi arapski labirint, prepun krivudavih uličica većinom preuskih za vozila a podijeljenih po zanatima stanovnika, malo koga može ostaviti ravnodušnim.

A njegovo ime je stiglo, preko Turske, sve do našeg najbližeg susjedstva, to jest Bosne. Fes – crvena valjkasta kapa s kićankom, poznata i kao dio starinske narodne nošnje Bošnjaka, je dobila ime baš po ovom gradu, gdje se od posebnih bobica tradicionalno proizvodila boja za njih.

Ako je Fez najarapskiji grad Maroka, Marakeš je zato najberberskiji.

Iako danas veličinom tek treći u državi, Marakeš je toliko bitan za povijest Maroka da je baš iz njegovog imena izvedeno ime cijele države Maroko.

Izrastao iz pradavnog trgovišta na tromeđi pustinje Sahare, gorja Atlasa i gorja Anti-Atlasa, Marakeš je službeno osnovala dinastija Almoravida u 11. stoljeću.

Danas posjetitelje mami začaranim palačama, nasadima palmi, te iznad svega najvećim trgom Afrike, nadaleko poznatim trgom Jemaa el-Fna. Iako mu ime znači „trg smrti“ ili „trg praznine“, ovisno koga pitate, Jemaa el-Fna je zapravo točno obrnut od toga – životan i dinamičan koliko jedan trg to uopće može biti, ugodni spektakl za sva osjetila, pravi cirkuski festival na otvorenom gdje nema čega nema – plesača, akrobata, krotitelja zmija, majmuna te kameleona, i uostalom svake vrste noćnog života koju su ljudi ikad izmislili.

Nakon svih čudesa kraljevskih gradova Maroka, prije povratka vas još čeka zaron u kulturu Berbera. Oni su prastanovništvo Sjeverne Afrike, i njihovo ime je najvjerojatnija inspiracija za izraz „barbarin.“ Za razliku od Arapa, govore vlastitim posebnim jezikom, koji još iz doba Rimskog carstva vuče i priličan utjecaj latinskog.

U udaljenijim selima gorja Visokog Atlasa je tako i dan-danas izraz za stranca na lokalnom jeziku: “Gle, ide neki Rimljanin”.

I tako već nekih dva tisućljeća.