First minute

FIRST MINUTE popust

Rim - Pompeji - Napulj

5 dana / 4 noćenja

Autobus

24.07.

28.08.

25.09.

30.10.

Već od

po osobi

€ 350

€ 330

Za sve ljubitelje antičke povijesti, uz Rim uvijek valja spomenuti i Pompeje – Rim je neusporedivo veličajniji, ali je ujedno i palimpsest povijesti u kojem su nove građevine izrastale na i između starih, tako da se tu često međusobno dodiruju mnoga razdoblja povijesti. Pompeji su pak savršena vremenska kapsula iz zlatnog doba Rimskog carstva, očuvani i “zamrznuti" za buduća pokoljenja kad ih je zatrpala erupcija vulkana Vezuva 79. godine nove ere, u doba dok je Rimskim carstvom vladao car Tit. Tako je tu ostalo očuvano gotovo sve, od arhitekture i umjetnosti pa sve do prostačkih i drugih kojekakvih grafita na zidovima. Istodobno toliko staro i antički zanimljivo, a s druge strane toliko zaprepašćujuće moderno, da nema bolje ilustracije zašto je puno kasnija renesansa crpila inspiraciju baš iz rimskog doba. Naposljetku, tu je i Napulj, najpoznatiji i najznačajniji grad talijanskog juga, smješten između Tirenskog mora i usnulog, ali svejedno još uvijek aktivnog vulkana Vezuva, “sudbonosne planine" koja je u davno doba zatrpala Pompeje, a danas stoji kao upozorenje tome koliko je čovjek malen pred silom prirode. Za Napulj se često govorilo kako je mjesto koje čovjek mora iskusiti tijekom života. Ovo jest možda pomalo teatralno, kao i sam Napulj: kao dugostoljetna prijestolnica talijanskog juga u doba dok je Italija bila podijeljena, ovaj grad definitivno ima i određenu dimenziju razmetljivosti. To ne znači da nije i lijep i fascinantan, naprotiv – najljepše talijanske pjesme dolaze baš iz Napulja i okolice, a tu je i pizzeria u kojoj je izmišljena “pizza Margherita"; a uz sve te ljepote, tu je i druga strana Napulja – najmoćnija talijanska mafija modernog doba već odavno više nije sicilijanska “Cosa Nostra", već napuljska “Camorra." Ne morate ih se bojati: turisti su tu uvijek i svuda dobrodošli, a mafijaši će eventualno biti vlasnici nekog kafića ili restorana u gradu, i savršeni domaćini. Ova tri grada tako zajedno daju dojam cijele Italije u malom; kao dodatak i vrijednost više, usputne stanice su Bologna, prelijepi grad sjeverne Italije, te Orvieto, čarobni grad povrh brda u kojeg su pape obično išli na ladanje. Za okusiti čaroliju Italije, ovo je jedna od najboljih ruta uopće – provjerite zašto, bit ćete očarani!

Zašto putovanje u Italiju s Azur Toursom?

• Iskustvo i pouzdanost: dugo smo prisutni na turističkom tržištu i nudimo pažljivo osmišljene programe putovanja u Italiji
• Visoka kvaliteta: surađujemo s pouzdanim partnerima u Italiji i garantiramo vrhunsku uslugu tijekom cijelog putovanja
• Raznolikost: nudimo širok izbor programa putovanja, od klasičnih tura po najpoznatijim znamenitostima do avanturističkih putovanja i tematskih tura
• Prilagodba: Vaše želje su nam prioritet, stoga Vam nudimo i mogućnost prilagodbe programa Vašim individualnim potrebama i interesima

Predstavljamo Vam neke atrakcije u Rimu, koje možete posjetiti s Azur Toursom:

Rim

Na ovom svijetu teško da i jedan jedini drugi grad ima ‘povijesni značaj i patinu “vječnog grada" Rima. Niti jedno drugo od velikih carstava antike, poput perzijskog, makedonskog, kineskog ili raznoraznih indijskih carstava, nije nastalo pod utjecajem jednog grada, a kamoli tek da čitava antička civilizacija koja im je u korijenu nosi ime po gradu koji ju je stvorio. Rim je tu doista potpuno jedinstven.O najstarijoj povijesti Rima se zapravo zna vrlo malo – sve tradicionalne povijesne priče, od mitskog osnutka 753. godine prije nove ere pa do razdoblja kad Rimska Republika počinje stvarati carstvo koje će dominirati cijelim Mediteranom i okolicom, zvuče lijepo, ali prije pripadaju žanru bajki ili mitologije naknadno izmišljene da objasni “rupe" u znanju o prošlosti, negoli stvarnoj povijesti. Iako standardna priča – da su ga osnovala braća Romul i Rem, koje je dojila vučica – definitivno zvuči tek kao lijepa, ali ipak nerealna mitologija, jedino što se može reći više-manje sa sigurnošću jest da je tu najprije nastalo lokalno Rimsko Kraljevstvo, da je monarhija potom ukinuta te je uspostavljena Rimska Republika, te da Republika stvara golemo carstvo čija će “težina" dovesti do socijalnih previranja, propasti republikanskog načina vlasti, i uspostave apsolutističkog Rimskog Carstva. Dok se početci Rima tako gube u maglama mitologije, prces propasti Republike i uspostave Carstva su među najbolje dokumentiranim razdobljima antičke povijesti uopće: nije slučajno da su imena iz tog razdoblja i danas među najpoznatijim imenima zapadne povijesti – Julije Cezar, Pompej, Katon Mlađi, Brut i Kasije, Marko Antonije i osnivač Carstva i prvi rimski car Oktavijan August, te mnogi drugi. Zapadno Rimsko Carstvo se uspjelo održati petstotinjak godina, od druge polovice prvog stoljeća prije nove ere pa do sredine petog stoljeća. Padom Rimskog carstva u petom stoljeću Rim gubi status prvog grada Europe; međutim, do osmog stoljeća nadalje postaje vjerski centar kršćanstva kao grad u kojem stoluje papa, te kao glavni grad papinske države u centralnoj Italiji. Ovaj status zadržava sve do 1870. godine i ujedinjenja Italije, kad je ukinuta papinska država, a Rim postaje glavni grad najprije kraljevine, a potom republike Italije – status kojeg zadržava sve do danas. Sva ova povijest je zabilježena u gradskoj arhitekturi kroz stoljeća i tisućljeća – ovdje se ne radi o povijesnim ostacima kao kod napuštenih prijestolnica drugih carstava, niti o izgradnji gradova iz raznih razdoblja povijesti nedaleko jedan od drugoga, kao što je slučaj s npr. dominantnim gradovima Mezopotamije ili Delhijem u Indiji; umjesto toga, na istom mjestu je stalno građeno i pregrađivano, s korištenjem šostojećih građevina i njihovom inkorporacijom ili “prerastanjem" novim slojevima: od antike pa do modernog doba, na rimskim ulicama su različita razdoblja povijesti danas isprepletena poput korijenja neke drevne šume. Naposljetku, veličajnost tu nije nikad bila potpuno sama sebi svrha: Rim je također i ugodan grad, gdje se životnost i živahnost smatraju jednako značajnima za gradsku atmosferu kao i monumentalni spomenici povijesti, kojih je ovdje toliko da ih se već uzima zdravo za gotovo. Naš razgled Rima počinje s marijanskom papinskom bazilikom, crkvom Santa Maria Maggiore, poznatom i kao crkva sv. Marije Snježne. Smještena je na Eskvilinu, jednom od rimskih “sedam brežuljaka" (ostali su Palatin, Aventin, Celij, Viminal, Kvirinal i Kapitolij). Izgrađena je tijekom petog stoljeća u originalnom rimskom stilu carske arhitekture, te i dan-danas zadržava građevinu otad kao jezgru crkvene zgrade. Između dvanaestog i osamnaestog stoljeća crkva je više puta dograđivana, prezidavana i proširivana; današnji izgled fasade poprima 1740-tih godina, prema dizajnu arhitekta po imenu Ferdinando Fuga. Toranj-zvonik iz četrnaestog stoljeća je sa 75 metara visine najviši u Rimu. Mozaici u unutrašnjosti su iz petog stoljeća, te su izvanredno očuvani dragulj ranokršćanske umjetnosti. Pozlaćeni strop iz šesnaestog stoljeća je prema predaji optočen zlatom kojeg je iz “Novog svijeta" donio osobno Kristofor Kolumbo. U kripti Isusovog rođenja je grobnica svetog Jeronima Dalmatinca, prevoditelja Biblije s grčkog na latinski jezik. Naposljetku, u kapeli Borghese se čuva ikona Gospe s Isusom koja originalno potječe iz kasne antike; smatra se čudotvornom u smislu da je Rim sačuvala od kuge, te ju se naziva i “Zdravlje/spasenje rimskog naroda" (“Salus Populi Romani"). Na Eskvilinu se također još nalazi i Crkva sv. Petra u okovima (“San Pietro in Vincoli"), originalno također iz petog stoljeća, kad je izgrađena kako bi se u njoj čuvala relikvija lanaca kojima je prije pogubljenja u Rimu navodno bio okovan sveti Petar. Također je kroz stoljeća višestuko dograđivana i pregrađivana; najznačajnije od dograđivanja jest ono koje je za svoju grobnicu naručio papa Julije II iz s ovom crkvom posebno povezane plemićke obitelji della Rovere. Naručio ju je naime od najvećeg renesansnog umjetnika Michelangela osobno, koji je za nju ovdje stvorio jednu od svoje dvije najpoznatije skulpture (druga je “David" koja se nalazi u Firenci) – “Mojsija." Michelangelo ga je portretirao u sjedećem položaju, pri čemu i u toj pozi kip pršti napetom snagom; posebno zanimljiv detalj su rogovi na Mojsijevoj glavi – i dan-dans nije poznato je li to bila greška uslijed sličnosti riječi za “rogove" i za “zrake svjetlosti" na hebrejskom jeziku. Naposljetku, ova crkva ima poseban značaj i za Hrvatsku, jer je u njoj grobnica renesansnog minijaturista Julija Klovića, rođenog na području Vinodola – na talijanskom ga se naziva Giorgio Giulio Clovio Croata. Nakon ove prve šetnje spomenicima sakralne povijesti, vrijeme je za povratak u doba Rimskog Carstva. smješten u udolini između Palatina, Eskvilina i Celija tu se nalazi Flavijski amfiteatar, poznatiji i Rimljanima i cijelom svijetu pod imenom – Koloseum. I danas je to najveći amfiteatar iz antičkog doba, te najveći samostojeći amfiteatar uopće. Nakon Velikog požara 64. godine nove ere, car Neron ovdje daje izgraditi megalomansku vilu “Domus Aurea" (“Zlatni dom") s  ornamentalnim jezerom i 30 metara visokim kolosalnim vlastitim kipom. Nakon Neronovog samoubojstva 68. godine, poznate i kao “godina četiriju careva", na vlast dolazi Flavijevska dinastija – Vespazijan, Tit i Domicijan. Kolosalni kip Nerona biva prerađen u kip boga Sunca dodavanjem sunčeve krune, a na mjestu nekadašnjeg ornamentalnog jezera Neronove palače biva izgrađen golemi amfiteatar za gladijatorske borbe i druge javne spektakle, koji prema kolosalnom kipu ubrzo dobiva popularno ime po kojem je poznat i danas. Kipu se od četvrtog stoljeća zameće svaki trag, ali amfiteatar je tu i dan-danas. Originalno se cijeli amfiteatar mogao napuniti vodom da bi se u njemu mogle odvijati pomorske bitke; ovo je kasnije ipak napušteno, s obzirom da su se na drugim vodenim površinama mogle održavati spektakularnije bitke; amfiteatar je pak prerađen tako da bude pun skrivenih vrata i drugih ingenioznih mehanizama za gladijatorske spektakle. Ovisno o razdolblju povijesti, mogao je primiti između 50000 i 80000 gledalaca. Tijekom srednjeg vijeka u njemu su bili stambeni prostori, radionice, katkad je korišten kao utvrda te kao kršćansko svetište, s obzirom na brojne mučenike koji su ovdje u doba progona kršćana izlagani divljim zvijerima. Iako ga je očuvala izreka prema kojoj ako ikad padne Koloseum, pada i Rim, svejedno je tijekom povijesti korišten i kao izvor građevinskog materijala, pogotovo vrijednog kamena, tako da je danas očuvan, ali nažalost ne u potpunosti; svejedno je još uvijek i više nego impresivan. Današnji izgled – ako ne računamo tragove Drugog svjetskog rata – poprima 1749. godine, kad ga papa Benedikt XIV proglašava spomenikom ranokršćanskim mučenicima, te zabranjuje daljnju demontažu građevnog materijala. Iako se danas to nažalost više ne prakticira, desetljećima je bilo pravilo da se tu pali svjetlo svaki put kad je bilo gdje na svijetu pomilovan neki osuđenik na smrtnu kaznu. Odmah kraj Koloseuma, tu je Palatin – najcentralnije lociran od svih rimskih brežuljaka te prozvan također i “prvom jezgrom Rimskog carstva." Ovdje su svoje nastambe izgrađivale najuglednije i najmoćnije obitelji Rimske Republike; tijekom Rimskog Carstva od prvog cara Augusta nadalje, tu se nalazi carska palača. Dapače, baš iz naziva ovog brda je izvedena današnja riječ “palača." Od šesnaestog stoljeća vlast nad brdom dobiva riska obitelj Farnese, koji tu izgrađuju prekrasne vrtove – danas je tu samo mali ostatak vrtova koji podsjeća na to razdoblje. Palatinskim brdom danas dominiraju ruševine carske palače izgrađene u doba Domicijana; tu su još ostaci kuće u kojoj je rođen prvi rimski car Oktavijan August (“Augustova kuća"), tu su još i ruševine kuće njegove supruge Livije, te kuće drugog rimskog cara, Livijinog sina i Augustovog posinka Tiberija – ova potonja se djelimično preklapa s gorespomenutim Vrtovima Farnese. Smješten u udolini između Palatina i Kapitolija, Forum Romanum je glavni gradski trg iz antičkog doba; kao srce antičkog Rima, naziva ga se i najproslavljenijim trgom svijeta i povijesti uopće. Od razdoblja Rimske Republike tu je bio glavni fokus svakodnevnog rimskog života – tu su vojskovođe održavali trijumfalne procesije, tu su se održavali izbori za rimske dužnosnike, krivična suđenja i gladijatorski dvoboji; tu su vrhunski rimski retoričari poput Cicerona također održavali svoje najpoznatije javne govore; tu su se također dogovarali komercijalni poslovi, a trg je bio okićen raznim kipovima i spomenicima najpoznatijih rimskih ličnosti. Uz Forum Romanum se također nalaze i neki od najstarijih rimskih spomenika – jedan primjer jest hram drevne božice kućnog ognjištva Vesta-e: ruševine ćete mu lako prepoznati prema za hramove rimskog doba neuoičajenom kružnom tlocrtu; tu je bio centar čuvenih svećenica – vestalki, koje su tijekom karijere (postojala je i mirovina, i to dovoljno rana da bi još ukoliko žele stigle imati i djecu) morale ostati djevice, jer bi inače bile žive zakopane. Uz glavni forum, tu su još carski forumi (“Fori Imperiali") koje su dali sagraditi Julije Cezar, te potom još i razni rimski carevi:  Cezarov forum je dovršio njegov nasljednik August kao proširenje Forum Romanum-a; treći, Augustov forum je izgrađen u spomen na pobjedu nad Cezarovim ubojicama Brutom i Kasijem, te su tu ruševine čuvenog hrama Marsa Osvetitelja (“Mars Ultor"). Vespazijanov forum je mjesto ruševina Hrama Mira (“Templum Pacis"), a u sklopu Trajanovog foruma je jedan od najpoznatijih spomenika antičkog Rima – Trajanov stup, s reljefima koji prikazuju osvajanje Dacije u današnjoj Rumunjskoj, te svjedoči o vrhuncu rimske moći – pod Trajanom je Rmsko Carstvo doživjelo maksimalni teritorijalni obim. Od Forum Romanum-a vodi najpoznatija starorimska prometnica Via Sacra, sve do brda Kapitolija – danas su tu Kapitolijski muzeji s fascinantnim kolekcijama, te nekim ruševinama najvažnijeg  najvećeg hrama rimskog poganskog doba – hrama Jupitera Najboljeg i Najvećeg (“Jupiter Optimus Maximus"). Piazza Venezia je rimski trg smješten na sjecištu najvažnijih današnjih gradskih prometnica Via dei Fori Imperiali i Via del Corso. Ime je dobio prema Venecijanskoj palači (Palazzo Venezia), koju je u petnaestom stoljeću dao sagraditi papa Pavao II, rođen u Veneciji pod imenom Pietro Barbo: plača je stoljećima služila kao veleposlanstvo Republike Venecije u Rimu. Tu je također i tijekom fašističke vlasti u prvoj polovici dvadesetog stoljeća diktator Mussolini održavao svoje govore. Trg je zgodan kao odmorište između atrakcija rimske stare gradske jezgre; s njega pak u smjeru prema Kapitoliju puca pogled na najbizarniji, a neki bi rekli i najblesaviji, od svim rimskih spomenika novijeg doba. Radi se o spomeniku prvom kralju ujedinjene Italije (Monumento Nazionale a Vittorio Emanuele II, poznat i kao talijanski “Oltar domovine" – “Altare della Patria"), inače patuljku iz pijemontske dinastije koja je bila toliko poznata po patuljastom rastu da su posljednjeg kralja “udali" za crnogorsku princezu kako bi barem malo “popravili lozu". Spomenik se popularno naziva i “Versaceova pisaća mašina", s obzirom na to da takav festival apsolutnog kiča treba tražiti čak i po Italiji. Probali su tako oni imitirati stare Rimljane – ali to jednostavno nije išlo. Na Trgu Minerve (Piazza della Minerva, prozvana po rimskoj verziji božice Atene) nalazi se Berninijev spomenik “Slon i obelisk"  u baroknom stilu, s kombinacijom kipa slona, egipatskog obeliska iskopanog iz ostataka Izidinog hrama kojeg je prema predaji u Rim donio “naš" car Dioklecijan, i kršćanskih sakralnih motiva pridodanih na vrhu. Slon je popularno poznat i kao “Minervin nerast" (Porcino della Minerva), prema satiričnoj priči po kojoj Berninija slonovi nisu inspirirali, nego je umjesto toga zapravo iskipario svinju. Na trgu se nalazi centar Dominikanskog reda – od šesnaestog stoljeća nadalje tu se nalazila Inkvizicija – s pripadajućom crkvom. U doba starog Rima tu se nalazio hram posvećen egipatskoj božici prirode Izidi, a danas crkva-bazilika Santa Maria Sopra Minerva. Vanjština joj je renesansna i relativno suzdržana: uz ulaz u stilu antičkog hrama tu su tri velika karakteristična okrugla prozora. Unutrašnjost je zato puno raskošnija, s plavim stropovima s pozlaćenim zvijezdama te Michelangelovim kipom Krista. Piazza Navona je obližnji trg koji od početaka baroka u sedamnaestom stoljeću postaje glavna izložba baroknog dizajna u gradu. Izgrađen je na mjestu Domicijanovog stadiona za konjske utrke, otkud mu specifični oblik s izduženom ravnom sredinom i zaobljenim krajevima; na trgu je nekoliko zanimljivih fontana, od toga jedna Berninijeva s obeliskom. Nekoliko blokova dalje nalazi se najočuvanija sakralna građevina iz doba Rmskog Carstva, koja je u jednakoj mjeri kao i svjetovni Koloseum također simbol Rima – neusporedivi Panteon. Prvotno je izgrađen u doba cara Augusta, kad ga je izgraditi njegov najbolji prijatelj, zet i vojskovođa Marko Vipsanije Agrippa – s obzirom da na trijemu Panteona stoji natpis “M AGRIPPA L F COS TERTIVM FECIT", dugo se smatralo da ga je u cijelosti dao izgraditi on, u Augustovo doba, kao hram posvećen svim bogovima, u čast njegovim trima konzulstvima (to je značenje latinskog natpisa – M(arko) Agrippa, L(ucijev) S(in) KO(n)Z(ul) TROSTRUKI IZGRADIO." Međutim, nije bilo tako – dapače, vrlo je izvjesno da je Agrippa od cijele današnje građevine dao izgraditi tek vanjski trijem, koji je i jedini dio Panteona koji podsjeća na klasične grčke ili rimske hramove. Onaj pak dio hrama koji oduzima dah – glavni dio zgrade okruglog tlocrta, s fenomenalnom kupolom i doista moćnim dojmom kojeg izaziva svod s rupom u sredini kroz koju sjaji Sunčeva svjetlost, je dosta mlađi, iz razdoblja “zlatnog doba" Rimskog Carstva, kad je bilo na vrhuncu moći – tu se pak dugo smatralo da ga je zapravo dao izgraditi Hadrijan, dok prema najnovijim saznanjima izgleda da ga je započeo car Trajan, a potom dao dovršiti Hadrijan. Koliko je to uopće bitno je pak dobro pitanje – u svakom slučaju, radi se o najbriljantnijem primjeru starorimske sakralne arhitekture uopće. Dojam pomalo kvare jedino dvije stvari: prva, minorna je to što ga je talijanska kraljevska dinstija uzurpirala za svoje grobnice, tako da su tu pomalo vulgarno sahranjeni talijanski kraljevi, koji ovoj zgradi nisu pridonijeli baš ništa. Druga, i problematičnija se tiče povijesti – unutrašnjost Panteona je nekad bila obložena sjajnim mjedenim pločama, tako da bi u originanom stanju s odsjajem sunca o ploče dojam unutra bio još moćniji. Međutim, posljednje originalne mjedene ploče je tijekom prve polovice sedamnaestog stoljeća dao poskidati papa Urban VIII kako bi od njih dao izliti topove, te još k tome Berniniju pribaviti materijal za izradu mjedenog baldahina u vatikanskoj Katedrali sv. Petra. Ova devastacija je pak direktno dovela do jedne od najvrckavijih latinskih poslovica. Papa Urban VIII je naime bio iz obitelji Barberini, pa je neki rimski šaljivčina na njegov kip dopisao:"Quod non fecerunt barbari, fecerunt Barberini" – “Što ne učiniše (čak ni) barbari, učiniše Barberini." Urban VIII inače konkurira za najbezveznijeg papu u povijesti: em je bio agnostik (da, dobro ste pročitali, papa agnostik), em se radilo o istom papi koji je dao progoniti Galilea. Zašto papa agnostik? Zato što je, kad ga je kardinal Richelieu (inače glavni “negativac" u romanu Alexandre Dumas-a “Tri mušketira") nadmudrio u nekakvim političkim spletkama, izjavio: “Ako Bog postoji, Richelieu će goriti u paklu. Ako ne postoji, mora se priznati da se Richelieu jako dobro snašao." A priča o njemu i Galileu je tek nešto doista nakaradno: naime, nije ga dao proganjati iz vjerskih, nego iz duboko osobnih razloga. Urban VIII je naime bio toliko opsjednut horoskopima da je, kad mu se bližila nekakva loša “konjunkcija zvijezda", brže-bolje dao pomilovati nekakvog dominikanca-heretika kojeg je inkvizicija već bila odredila za potpalu, te mu omogućio da usred Vatikana izvede nekakav bizarni “magični ritual" koji će neutralizirati loše poklapanje zvijezda! Horoskopi su bazirani na geocentričnom sustavu – a sad mu tu dođe tamo neki Galileo s tvrdnjom da je geocentrični sustav znanstveno pogrešan… Morao ga je proganjati (iako su ranije bili prijatelji), jednostavn zato što bi, da ispadne da je Galilleo u pravu, Urban VIII pred sobom i javnošću sa svim tim  horoskopima i magičnim ritualima ispao, ali ono doslovce morska budaletina. Nakon Panteona, imate pauzu za ručak ili osvježenje – okolica je puna restorana, zalogajnica i slastičarni; pripazite jedino na činjenicu da se ovdje sjedeće mjesto plaća dodatno u odnosu na konzumaciju “s nogu." Inače je pravilo “kao u Dubrovniku": s udaljenošću od najpoznatijih atrakcija padaju i cijene ugostiteljskih usluga, tako da se isplati istražiti pokranje uličice! Tijekom večernjih sati, očekuju Vas još dvije vrhunske rimske atrakcije. Prvo je najpoznatija rimska fontana uopće, fontana Trevi, izgrađena u osamnaestom stoljeću po planovima genijalnog arhitekta Nicola Salvi-ja. Ovo je najveća rimska barokna fontana, te uz to definitivno i najljepša, s iznova izgrađenom fasadom palače Poli kao pozadinom. Jedna od rimskih tradicija je bacanje novčića u fontanu, obavezno s leđima okrentim fontani, desnom rukom preko lijevog ramena. Dnevno se u prosjeku ovdje nkupi oko 3000 eura; novac se u pravilu donira rimskim siromasima. Naposljetku, tu su još Španjolske stube –  javno stubište od 135 stepenica koje spaja trg Piazza di Spagna ispod s trgom Trinità dei Monti te istoimenom crkvom iznad. Blizu stubišta je kuća u kojoj je živio i preminuo čuveni engleski pjesnik romantizma John Keats: unutra je danas njemu posvećeni muzej. Stepenice su pak još od romantične komedije “Praznik u Rimu" s Gregory Peck-om i Audrey Hepburn kao tipična rimska lokacija već dugo popularne u filmskoj umjetnosti.

Rim – Vatikan i okolica

Uz sve druge superlative, Rim je i jedini grad na svijetu koji untar sebe sadrži i čitavu drugu nezavisnu državu. Vatikan je s površinom od 0.49 četvornih kilometara i manje od 800 stanovnika najmanja država svijeta, s papom kao državnim poglavarom. Nalazi se na zapadnoj obali rijeke Tiber; prema njoj se od centra prelazi Anđeoskim mostom (Ponte Sant’Angelo), inače rimskim i z razdoblja cara Hadrijana, koji ga je dao izgraditi kao direktan put prema svojem mauzoleju, koji je tijekom Srednjeg vijeka preuređen u utvrdu u koju bi se pape sklanjale tijekom nereda i pogotovo ratova – danas je poznat kao Anđeoska tvrđava (Castel Sant’Angelo). U unutrašnjosti možete pročitati pjesmicu koju si je Hadrijan bio napisao za epitaf. Ove građevine su još uvijek u imu i Italiji; putem uz njih pak dolazimo do samog kompleksa Vatikana. Vatikan je većim dijelom okružen zidinama; glavni ulaz na kojem prijelaz iz Italije u Vatikan označava tek široka bijela crta je na prilazu Trgu sv. Petra. Ovaj trg je tijekom druge polovice sedamnaestog stoljeća dizajnirao Gian Lorenzo Bernini za papu Aleksandra VII. U sredini trga je golemi Vatikanski obelisk od crvenog granita, koji je originalno stajao u Aleksandriji u Egiptu, a u rim ga je originalno dao donijeti najluđi rimski car Kaligula, isti onaj koji je svojeg omiljenog konja bio odlučio proglasiti senatorom; nakon što je dugo stajao kao dekoracija Neronovog cirkusa, igrom slučajeva je obelisk naposljetku završio na trgu pred Vatikanom, gdje se nalazi i danas. Trg je djelomično okružen monumentalnm Berninijevim zaobljenim kolonadama: relativno jednostavan dorski dizajn, neuobičajeno suzdržan za baroknog Berninija, je suptilno izrađen na takav način da perspektivom pospješi dojam golemosti prostora i okolnih građevina. Između kolonada su prednja fasada i glavni ulaz Bazilike sv. Petra, de facto papinske bazilike i glavne katedrale grada Rima i katoličke vjere uopće – iako bi Vas moglo iznenaditi da joj to nisu službene titule – njih zapravo formalno nosi crkva sv. Ivana Lateranskog, smještena nekih 4 km sjeverozapadno, izvan Vatikana. Prema predaji, izgrađena je na mjestu gdje je pokopan sv. Petar. Izgrađena je u stilu visoke renesanse (s nekim kasnijim baroknim dodatcima); dao ju je planirati te započeo gradnju papa Julije II početkom šesnaestog stoljeća, kako bi zamijenila derutnu staru baziliku iz doba prvog rimskog cara koji je dopustio kršćanstvo u Rimskom carstvu, Konstantina (inače rođenog u Nišu u današnjoj Srbiji). Građena je nekih stoljeće i pol; glavni arhitekti su bili Bramante, Michelangelo i Maderno. Osnovni dizajn je Bramanteov; Michelangela je već kao sedamdesetogodišnjeg starca 1547. godine papa Pavao III pozvao za glavnog arhitekta; iako je ovaj zadatak prema predaji Michelangelo preuzeo bez imalo entuzijazma, njegovi su dio oko oltara, te iznad svega prepoznatljiva kupola bazilike koja dominira rimskim urbanim krajolikom, i dan-danas najviša na svijetu, inspirirana onom u Panteonu, s time da, za razliku od kupole Panteona, kupola sv. Petra nema kuglasti već jajoliki oblik, čime djeluje kao da stremi uvis. Madreno je pak autor monumetalne prednje ulazne fasade koja se vidi s Trga sv. Petra. Bazilika je i dan-danas unutarnjim volumenom najveća crkva na svijetu; i u njenoj unutrašnjosti i na Trgu sv. Petra Papa održava mise za hodočasnike, kojima obično prisustvuje od 15000 pa sve do preko 80000 ljudi. Unutrašnjost je neopisivo monumentalna; tu su mnoge grobnice poznatih ličnosti, te bezbrojna djela poznatih umjetnika raznih razdoblja. Tek ona najpoznatija umjetnička djela su brončani kip svetog Petra na prijestolju s ključevima Raja, remek-djelo kojem se nastanak gubi u maglama povijesti (tradicionalno se pripisuje srednjovjekovnom umjetniku Arnolfo di Cambio-u iz trinaestog stoljeća, iako je moguće da je kip puno stariji, moguće čak još iz petog stoljeća), zatim Michelangelova “Pietà" sa samog kraja petnaestog stoljeća, te Berninijev brončani baldahin iznad oltara i grobnice sv. Petra – isti onaj za kojeg je papa Urban VIII dao poskidati posljednje originalne mjedene ploče s Panteona. Dodatna zanimljivost jest to da je Urban VIII od Berninija naručio i toranj-zvonik za Baziliku: nakon djelomične izgradnje, ispod tornja su se počele pojavljivati pukotine, te je Bernini naposljetku morao štetu nadoknaditi iz vlastitih džepova, s obzirom da naručitelju Urbanu VIII samokritika baš i nijr bila jača strana; nakon brojnih kasnijih dodatnih planiranja, izgradnja posebnih tornjeva-zvonika je na koncu napuštena. Uz Baziliku sv. Petra, Vatikan posjetiteljima na izbor (fakultativno, uz doplatu) nudi još pregršt dodatnih fantastičnih atrakcija. Unutar same Bazilike sv. Petra je tako moguće posjetiti kupolu stepenicama, za pogled na cijelu unutrašnjost odozgor: nije za preporučiti klaustrofobičarima, jer se tu doista treba provlačiti kroz dosta uske i iskrivljene prolaze; za one koji ne pate od klaustrofobije, dojam koji čeka na vrhu je defintivno vrijedan truda. Najpoznatije atrakcije su Anđeoska palača, papinska rezdencija sve dok Papa Franjo nije odbio boraviti u njoj kao suviše luksuznoj i odijeljenoj od vjernika; u sklopu palače je najpoznatija kapela na svijetu, fenomenalna Sikstinska kapela, remek-djelo Michelangela. Između 1508. i 1512. joj je po nalogu pape Julija II ovaj najveći od svih umjetnika renesanse oslikao strop neusporedivim freskama: rezultat je doista jedinstvene ljepote, te se smatra jednim od najvećih i najutjecajnijih remek-djela umjetnosti zapadne civilizacije: nije pretjerano reći kako je Sikstinska kapela promijenila tijek cijele umjetničke tradicije. Jedan neobičan detalj jest da ženski likovi ovdje imaju zapravo mušku fizionomiju, s nadodanim grudima; iako je ova neobičnost dovela do špekulacija da Michelangelo nije poznavao žensko tijelo, teško je zamislivo da toliko poznati umjetnik u razdoblju visoke renesanse ne bi imao puno entuzijastičnih modela: stoga je ipak vjerojatnije da se radi o namjernom pristupu estetici. Michelangelo je inače bio poznat još za života po tome da je više volio muške nego žene; o papi Juliju II je također zabilježeno slično. Michelangelo se kasnije vratio da za pape Klementa VII i Pavla III između 1535. i 1541. godina na oltarskom zidu Sikstinske kapele naslika još jedno remek-djelo, fresku “Strašnog Suda": u kutku freske možete primijetiti i Michelangelov autoportret, koji u rukama nosi vlastitu kožu. Sikstinska kapela je također i mjesto gdje se održavaju konklave kardinala za izbor Pape. Vatikanski muzeji (također fakultativno, uz doplatu) su među najimpresivnijim i najbogatijim muzejima svijeta: dapače, od muzeja umjetnosti, jedino pariški Louvre je posjećeniji. Remek-djela sakralne te antičke svjetovne umjetnosti su tu doslovce nebrojena: ljubitelji umjetnosti lako mogu potrošiti i po čitav dan za razgledavanje. Spomenimo tek antičko remek-djelo koje je bilo jezgra kolekcije, kad ga je papa Julije II otkupio od vlasnika rimskog vinograda u kojem je otkriveno: helenistička skulptura “Laokont i sinovi", scena iz Trojanskog rata, kad trojanski Posejdonov svećenik Laokont točno naslućuje da je Trojanski konj grčka varka; narod Troje ga odbija poslušati, da bi odmah potom prilikom prinošenja žrtve Posejdonu njega i njegova dva sina napale i usmrtile dvije gorostasne zmije koje je poslao sam Posejdon želeći propast Troje. O koliko se fenomenalnom djelu radi ilustrira činjenica da je jedan Michelangelo odbio dopuniti dijelove skulpture koji su falili, jer je doslovno smatrao da čak niti njegova umjetnost nije dorasla takvom zadatku. Uz remek-djela antičkog doba te velikih majstora tradicionalne umjetnosti, za istaknuti je modernu kolekciju sakralne umjetnosti, prvi put otvorenu 1973. godine: posebna umjetnička poslastica su slike sa sakralnim motivima koje su djela modernih majstora puno poznatijih po svjetovnoj umjetnosti: van Gogh, Gauguin, Chagall, Klee, Dalí, te Picasso. Nakon razgledavanja, preporučamo rimsku četvrt Trastevere za večeru: ovaj dio grada je poznat po brojnim izvanrednim restoranima, zalogajnicama, slastičarnama i kafićima.

Zašto posjetiti Rim?

1. Neusporediva antička kultura i povijesni spomenici: Rim je sinonim za antičko doba, povijesno najznačajniji grad cijelog europskog kontinenta; nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva pa sve do danas svjetski centar katoličanstva i grad u kojem žive i borave pape; naposljetku, nakon proglašenja ujedinjene Italije u devetnaestom stoljeću, sve do danas glavni grad Italije. Povrh toga, Pompeji su “vremenska kapsula" grada iz zlatnog doba Rimskog Carstva, a Napulj pak nakon Rima najpoznatiji i najfascinantniji grad Italije.

2. Raznolikost ponude: antički, srednjovjekovni, renesansni i barokni spomenici i dragocjenosti, nebrojeni dragulji sakralne i svjetovne arhitekture i umjetnosti, izvanredna lokalna jela i pića, neusporedivi i sasvim posebni lokalni kolorit specifičan za svako od odredišta ovog doista apsolutno čudesnog putovanja.

3. Shopping – suveniri, odjeća, kožni predmeti, delikatese, vina i talijanske slastice…

4. Kuhinja – talijansko kulinarstvo nije slučajno svjetski poznato: od elitne gastronomije preko tipičnih lokalnih jela pa sve do simpatičnih zalogajnica i finih slastičarni, zadovoljiti će svačije nepce. Želite li specijalitete i delikatese talijanske kuhinje, svjetske specijalitete, ili pak zanimljiva lokalna jela bolonjske, rimske, te napuljske kuhinje, jedino što Vas ovdje može (malčice) razočarati je ne stići probati sve delikatese koje se ovdje nude…

5. Gostoljubivost – simpatični talijanski narod posjetitelje dočekuje s iskrenim veseljem i svjetski čuvenim talijanskim šarmom: Vama tek preostaje da usporedite i sami odlučite koja Vam od podvrsta talijanskog šarma tu najbolje odgovara!